Zakon o socijalnom preduzetništvu Skupština Srbije usvojila je pre više od godinu i po dana (u februaru 2022. godine). On je osnova za podršku takvom modelu poslovanja u Srbiji. Imajući u vidu da od socijalnog preduzetništva najviše koristi imaju lokalne zajednice, očekuje se da će lokalne samouprave kreirati stimulativni okvir za razvoj socijalnog preduzetništva.

Grad Kruševac i opštine Rasinskog okruga, prema podacima Udruženja građana za podršku evrointegracijama “Evrokontakt”, još uvek nisu usvojili strateške ili operativne dokumente koji mogu bliže određivati podršku socijalnom preduzetništvu na lokalnom nivou.

Ovo Udruženje, inače, već godinama radi na promociji socijalnog preduzetništva u Srbiji.

Predsednik “Evrokontakta”, Nenad Krstić, za portal Odjek.rs govori o tome zašto je i koliko socijalno preduzetništvo važno za razvoj lokalne zajednice:

– Po mom mišljenju, osim iskustva koje sam stekao imajući prilike da vidim kako funkcionišu druge zajednice, u Srbiji i Evropi pogotovu, vrednost kvaliteta života u nekoj zajednici ogleda se upravo u tome kako se zajednica odnosi prema onima kojima je njena pomoć potrebna za normalan život. To se vidi kroz uklanjanje arhitektonskih barijera, kroz formiranje određenih institucija ili alata, kroz podršku socijalnom preduzetništvu, koja može mnogo da im pomogne u zapošljavanju. Tako se ogleda vrednost kvaliteta života u nekoj zajednici. Mnogo je lakše onima koji imaju pune radne sposobnosti da na tržištu rada nađu posao. Uvek imamo deo stanovništva koji nije konkurentan na tržištu rada, zbog ograničenja koja imaju.

Ako mi kao zajednica uspemo da pomognemo toj grupi ljudi da nađe svoje mesto u društvu, mi ćemo onda doći do svih benefita – da poboljšamo ljudski kapacitet zajednice, da imamo inkluzivnost i da poboljšamo ekonomski prosperitet društva.

Lokalne zajednice poput Kruševca i drugih lokalnih samouprava u Srbiji treba da imaju prepoznat interes za podršku ovom vidu poslovanja jer može da im pomogne u ublažavanju problema te u perpsektivnom rastu zajednice.

Predsednik Udruženja građana „Evrokontakt“, Nenad Krstć / FOTO:Odjek.rs

Predsednik Udruženja građana „Evrokontakt“, Nenad Krstć / FOTO:Odjek.rs

Kako socijalno preduzetništvo utiče na razvoj lokalne zajednice?

– Opšte je prihvaćeno stanovište u evropskom okruženju da socijalno preduzetništvo daje najbolje rezultate upravo na nivou lokalnih zajednica, tamo gde ljudi žive i rade. Razloga za to je dosta, ali kada se gleda specifičnost socijalnog preduzetništa kao modela poslovanja, on je najprepoznatljiviji po zapošljavanju pripadnika socijalnih grupa, mada to nije jedina grupa koju zapošljava.

Svaka lokalna zajednica ima problem posebno sa korisnicima socijalne pomoći koji su dugoročno nezaposleni, koji ne mogu da iskoriste svoje radne potencijale, van sistema su. Kada nađete model da se samoorganizuju ili da ih neko organizuje kroz socijalno preduzetništvo imate više efekata: smanjujete broj korisnika socijalne pomoći i izdvajanja za to, oni umesto korisnika socijalne pomoći postaju punioci budžeta kroz poreze i doprinose koji se izdavajaju za njihov radni angažman. Rasterećuju se fondovi namenjeni socijalnoj zaštiti, mogu pravilnije da se usmere ka onima kojima je stvarno potrebno.

Šta se dešava sa profitom koji ostvari socijalno preduzeće?

– Karakteristika socijalnog preduzetništva je da se minimum polovina profita izdvaja za neke druge namene, a ne za isplatu dividendi osnivačima ili vlasnicima firmi. Socijalnim preduzetništvom može da se bavi bilo koji oblik poslovanja: preduzetnik, privredno društvo, zadruga, fondacija, udruženje. Profit koji socijalno preduzeće ostvari po našem Zakonu se usmerava u namene poput podrške ciljnoj grupi kojoj se socijalno preduzeće obraća. Ta sredstva mogu da se koriste za podršku tim osobama, za unapređenje rada njihovog udruženja, za opremanje radnih mesta za njihovo zapošljavanje.

Sredstva, takođe, mogu da se iskoriste za potrebu koju je lokalna zajednica prepoznala, na primer da se izgradi teren za decu. To je praksa u evropskom okruženju.

Koji se konkretno problemi, nedostaci, rešavaju u zajednici, pomoću socijalnog preduzetništva?

– Kada imamo situaciju da su ljudi, pogotovu oni koji imaju neku vrstu invaliditeta, isključeni sa tržišta rada, oni se često socijalno marginalizuju, upućeni su samo na članove svojih porodica, što opterećuje te porodice po različitim osnovama. Roditelji dece koja imaju određene probleme često ne mogu da se bave poslom, već moraju da se posvete podršci detetu. Te porodice su dosta ranjive. Sa druge strane, ako takve osobe radno angažujete, rasterećujete celu porodicu, koja može da prihoduje i da svoju egzistenciju podigne na viši nivo.

Imate više efekata. Ljude koji su po strani uključujete u društvo (inkluzija), istovremeno povećavate kapacitete zajednica koja postaje bogatija. Lokalna zajednica prva dobija benefite od socijalnog preduzetništva.

Ima li pozitivnih primera socijalnog preduzetništva u Kruševcu, u Srbiji? Koliko je socijalno preduzetništvo ovde razvijeno?

– U Kruševcu je još uvek nerazvijeno. Time se uglavnom bave udruženja oko kojih su okupljeni ljudi sa određenim problemom.

U Beogradu ima pozitivnih primera. Jedan od njih je „Naša kuća“, nastala oko dece i mladih koji imaju mentalnih poteškoća u razvoju.

Njihovi roditelji nisu uspeli da nađu podršku u zajednici. Samoorganizovali su se, napravili su firmu čija je proizvodnja prilagođena mogućnostima tih mladih, sada već odraslih ljudi. Reč je o proizvodnji kartona i hrane uz podršku profesionalnog kuvara. Znam da su ranije imali 15 korisnika koji su zaposleni. To je i način da ostvare pet godina radnog staža, neophodnih da ostvare pravo na invalidsku penziju. U tom momentu je radilo i petoro roditelja, što znači da je 20 osoba bilo angažovano, bili su svi zajedno u nekoj priči u kojoj se osećaju prijatno, prilagođen im je posao, veći deo dana provode van kuće. Sa druge strane ravijaju posao, postali su nezavisni, održivi, samostalno zarađuju plate. Na taj način 15 osoba više ne zavisi od socijalne pomoći.

U Beogradu takođe radi inkluzivni kafić „Zvuci srca“, u kome su angažovani mladi koji imaju mentalne poteškoće. On postoji tri godine. Uz kafića imaju radionice i prodavnicu svojih proizvoda. U tom kafiću se plaća prilozima. Njih 20-tak je tu našlo svoj radni angažman.

To su odlični primeri. Kada bi uspeli da zaposlimo dugoročno nezaposlene, naša lokalna zajednica bi drugačije uzgledala.

J. Božović

Izvor: odjek.rs